Upozorenje... Savjet... Kako zelite... Ako imate monitor (ekran, bre... ) od 21... 22.. 25 inča - okrenite ga okomito... Da stane cijeli post...
Ojlaaaaa....
Sta reci za Slavonski Brod osim da je bilo slavonskibrodasticno!!!! Iz nekih, samo meni, i iz nekih samo nekima znanih sitnica - ja samo mogu reci da je okupljanje u SB bilo fantasticno... Oni koji nisu bili, neki znaju, neki ne... Ali, ovaj susret je meni iznimno drag jer je na ovome skupu bila i moja cura, mnogima znana kao Riba Luda sa FejsTjuba... i bilo je faaaaaaan-tastično...
Jos se jednom ispricavam, ovako javno, organizatorima, prvenstveno Frmi i Prec'edniku 16TL-u ako sam im naknadno biberio nasim kasnjenjem ionako vec zacinjenu corbu koja se zove organizacija ovako velikog skupa... Jos se jednom izvinjavam sto nismo stigli na onu festicu na samome trgu - je...PIIIP!!!...ga, nismo mogli...
Sta reci...? Nista... Meni je bilo odlicno, ako nista drugo, a onda da mi se curi svidjela ona ruzna kutijetina koju sam joj tu i tamo pokazivao na kompu, a odaziva se na ime F4 odnosno F6... Od statusa:''To nema teorije da kupis - ako kupis letis van iz kuce i spavas u tome cudu... Zato pazi da kupis nesto sto ne prokisnjava, za tvoje dobro!!!'' je dosla do statusa:''Pa i nije tako ruzan... Na kraju krajeva ruzan je i lijep kaoi svaka Katra (a Katre obozava(mo) op.a.) i tooootalno je praktican... Gle koliko mjesta ima... '' da bi se na kraju toootalno prosvijetlila i rekla u cudu:''Jooooooojjjj... Pa vidi, moze biti i ostakljen... Izgleda kao akvarij... ''
Tako da... Sto se mene tice - skup je prosao odlicno. jedini je problem sto je bila mila i draga, cedna i pristojna... A onda je navalila sa ekpom lokati pivo i onda ju je jedan simpaticni momak, poznatiji po tome sto je prvi odsjekao krov u nasem klubu... Ma svi ga znate, necu ga sad javno prozivati... samo cu se diiiiiskreeetno nakasljati i onako, kao u filmovima iskasljati njegovo ime... Khh-khhh...Khhh[size=14pt]SAAAAVAAAA[/size]!!!! ... Hkk-khh...
Taj je mamlaz moju finu curu naucio jednu saaaasvim lijepu rijec, a to je vrlo zanimljiv izraz:''Majmunčino!!!'' Jos da na sve pocne pricati:''Ma... Sranje!!!'' nece biti sretnijeg ljuda (jednina od: ljudi...) od mene... Frende Savo, hvala ti... Od srca ti hvala... I hvala ti sto cemo morati iduce godine ici na Zrce... Zbog tebe i zbog onoga partijanera Ckozea... Jos mi samo taj atak treba na ionako vec rusevno zdanje od moga novcanika... Ooooo, Bozeee... Gdje je nestalo onog vremena kad su okupljanja bila okupljanja - dodes, mrdnes kilo cevapa, dve pive, uzmes dijelove koje si narucio... Opsujes u bradu sto je sve prljavo i nije nista odmasceno i sto ces sad uprljati bunker jer nisi ponio ni krpu, ni karton ni ista za polovne dijelove koje si narucio... I odes kuci... Neeeeee... Mora biti cuge i kope u izobilju... Sanitarni cvor... Razglas... Hlad... Ehhh, sta je standard...
Sto se tice samoga dolaska, nismo mi kasnili... Sefovi nikada ne kasne,oni ili redovito bivaju zadrzani ili sa razlogom krenu kasno... E tako smo i mi... Sa razlogom smo krenuli tek oko 10h iz Koprivnice... Put, kao put... Sta reci... lagano kotrljanje po Slavoniji nam ravnoj... Tocnije Podravini nam ravnoj... Pa smo onda u Virovitici okrnuli kormilo za 90° starboard prema Daruvaru... I onda nestade ravne nam Slavonije... Sve neka brda... Gore, dolje... A kad gledas Plodove zemlje Slavonija ravna k'o tepsija... Je, da... Mhhh-m... Uglavnom... Dokotrljali se mi do Pozege, cijelo vrijeme u kontaktu sa Frmom... sa Serzom... i dosli u Brod taman ''u najgore moguce vrijeme'' a to je onaj tren kad se sarena karavana simpaticnih ljuljavih vozila i onih malo modernijih sa milion konja i hiljadu kubika sportskih abartovanih krenula prema domu Đuro Pili Drva...
Dogovor je bio da cemo nazvati dezurnog taxistu, kasnije sam saznao da je to Stjuart Mali netjak da nas odveze do meeting pointa... I tako se mi vozimo prema centru kad ispred nas neka Cetvorka skrece desno... Znaci, nama lijevo ... Iza nje druga... Treca... I mi se priblizavamo toj koloni... Kolona trubi... Kolona samo Cetvorki... POZNATIH CETVORKI!!! Riba vozi... Riba stala i ceka... A ja ko oparena svinja dreknem:''Pa to su oniiiiiii....'' uz jos nekoliko vrlo samo meni razgovjetnih:''Dghh... Khhh... Habba-haba... Frrljjj...'' a Riba me pogleda laaaadna k'o spricer i kaze:''Ti si to tek sad skuzio...? Pa gdje bi inace mogao sresti kolonu cetvorki sa tako razlicitim tablicama...'' Vidis ti sta je zenska percepcija... Hladna glava i trezveno razmisljanje... da mi nije opalila ''čušku budenja'' u stilu ''vejk ap duuuuuud...'' ja bi jos uvijek slinio ''Ghhh.. K-k-k.. Gmmm... Kaaaatraaaa... Ghhhhh... Joooos Katriiiiii...''
I tako... STOJIMO mi... PROPUSTAMO Katrice... Sto je vrlo bitno za naglasiti, vidjet cete zasto... i ja njoj recitiram ko je tko... Carli... Pasha i Drimerica... Onaj... Onaj... Ma on je iz Novoga sada... Sava... Sava me prepoznao i propustio da udem u kolonu... Odmah iza njega... Iz krova viri Mirko 5 trubi sa onom trubom na sprej... Budala bio onaj tko mu je nabavi... Uglavnom, taj trenutak ulaska u kolonu znate... Kako ne znate?... ??? Ma znaaate... To je onaj trenutak kad ste svi psovali:'' Vidi onoga majmuna kako nam ulazi u kolonu... Sta je corav? Sta ne vidi da je organizirana kolona...? Pratnja Policije i sve.. I on se ubacuje majmun jedan mravojedski da jazavac jedan jazavicasti... Oposumu jedan kockasti - tko ti dade vozacku!!!... '' Eto... Vidite da znate o kojem trenutku govorim...
Netom sto smo uljetilji u koljon dode uzbrdic i svi stanemo... Na pocetku je bilo interesantno jer smo se pozdravljali iz auta... Pa izlazili van i grlili se... No kad su neki auti poceli ''lizati lamele'' nije vise bilo tako bezazleno. Na vrh brda vrba mrda, ali na vrh ovoga brda ekipa sa veeeelikooom kuhacom na kojoj na objesenom platnu pise STOP dijeli rakiju... Trgnuli po jednu Riba i ja... I uparkirali se... Prvi koji je prisao bio je San_Snova_Sale sa peskiricem oko vrata i ja se zabezeknuhhh... Faaaaaakaaaat je kupio Katru... Jer, kako bi rekao Nick Praskaton:''Kombiniram... Covjek nosi peskiric... Vruce je... Ziher vozi auto... Da vozi autobus ili kamion bio u potkosulji i imao bi veliki peskir... Znaci auto... Bez klime... Mora imati otvoren prozor... Kombiniram... Bije ga promaja do te mjere da mora imati peskiric... Koji auto ima takav oblik da te bije promaja...'' Znaci istina je San_Snova_Sale kupio Katru... E pa bas da ju je zasluzio... I vise nego drugi...
Moju namjeru iskrenog cestitanja je prekinuo je jedan, ne odvec precizan projektil... Uzmem projektil u ruke i opet, kao Nick praskaton:''Kombiniram... Ovo je slapa... Jeftina slapa... Nedavno je vidoh, ali gdje...? Kombiniram... Pa da... To je slapa od Serza, ista ona s kojom je nedovoljno vjesto, odnosno vise samodopadno izbjegavao morrrrskiii jeeeežinciiii, mamičkoooo, ovoga ljeta u medulinu... Dokaz mojim slutnjama je tu... Bodlje Arbacias Lixulasa Medulinikus iz podrazreda Vino Veritas Petakus maximus... Nedvojbeno - radi se o Serzu...'' A po slavnoj Mao_Ce Sai_Baba izreci ''Gdje ima vatre i dim gori'', tako se moze reci ''gdje je smrdljiva Serzova slapa tu i Serz gori...'' Serz nije bitan za ovu pricu, on je samo putokaz prema Njoj... Nini... Njoj sam bio i ostao duzan ispriku taaaako veliku da kad bi se u kile pretvorila, isprika, ne Nina , Serz, Pasha, Snejk, Stjuart Mali netjak, Italijan i ja... Dobro i Sava isto, sto izgleda kao da je malo gladno etiopijsko dijete progutalo cijelu kornjacu koja se anatomski smjestila tako da se svojim trbuhom priljubila za Savin pa je izlozila svoj oklop svijetu... E pa svi mi zajedno bi bili nista naspram te isprike koliku joj dugujem... Nina... Sorry za smokve... Onaj bard somborski me netom prije polaska sprcnuo sa ''De se vrati na dve minute...''
I tako... Izgrlili se... Izljubili... Procunjali malo unaokolo... Tek kad se sva raja malo ohanila i kad se sva ta gungula smirila kao na pred suton na bazaru... Tek tada se vidjelo kolikih je dimenzija taj skup... Registracijske plocice iz Hrvatske, Slovenije, Srbije... BiH... Madarske... Opaaaa, baatooo... Ima nas... Ima... Nakon formalnosti i prvih zdravica... Grljenja i jos malo grljenja... Polako se pocelo osvjezavati... Ono, balkanski... Cuga je na stolu, ali ajde da netko prvi napravi dar-mar sa tocenom pivom pa da mi vidimo kak se to radi... Receno, ucinjeno... Zavadi pa vladaj... Skicni pa onda ti uradi... Krenulo je... I ne staje bogumi... ni kad se bacva isprazni... Eto odmah druge...
Nakon klope, ono antipasti freddi... Kalte feršpajcn, kako bi rekli nasi ugladeni gastarbajteri... Odmah udaramo po nasem ministru za unistavanje poljoprivrede i ruralno raseljavanje Petru čobancu... Mljac... dva tri tanjura poskrivecki, pa onda pristojno kod drugog kuhara na pristojno kusanje... Pa po repete kod prvog pa kod drugog... Pa ljudi dragi... Noc pada... Pije se pivo... Pa necemo na prazan zeludac, nataste dizati sator...
Znaci, slijedeca misija - dizanje čadora... Neki one omanje Oregon Trice i kučine, a vlastelini i feudalci, kako goospodi i prilici - oregon Četvorka... Zauzeli mjesta... Okolcili, zvali geodete... Dobili dozvole... Platili biljege i udarili temelje... Dizu se satori... Ali bome se dizu i komentari zajedljivi... Dosao onaj John sa Alpinom i kaze:''De da vidim, ba, jos za z'vota... Kakho, ba, filoZOff[size=8pt]ff[/size] sa[size=12pt]aAAA[/size][size=10pt]tora[/size][size=8pt]aa[/size] dize...'' Ja ako se tad nisam ufekalio od smijeha - necu bome nikada... I odmah filozof otpocne sa edukacijom i bome napravi on pravo čardak ni na nebu ni na zemlji... Tako ga je utegnuo da je temelj satora, a govorimo o ceradi (da, da... To je ta socijalna Trica... Oregon Katre imaju pod od mramora... Sa barsunom i brusenom svilom... Kako gospodi i dolikuje... ) bome bio nategnut k'o puska na gotovs... Takvo cudo se ne vida svaki dan... mada, steta sto je Trica... No, kad se jos koji put nakvasi - mozda bude narastao na Cetvorku...
Sto se tice satora, najjaci je Vlado... Susjed nas... Prvi komsija... Izvadi on torbu sa Satorom, bome povecu i poglomaznu... U vrecu bi pola kvintala zita stalo... I slozi sator,a sator ko sportski gliser... Sprijeda, gdje je glava, nizak, a prema nogama se spusta... Ma kazem... Ko sportski gliser... Ko onaj iz Bajaginog filma ''Ni na nebu ni na zemlji''... Vis ti sta je tehnologija... I moderni materijali... tako malecni sator ugurati u tako veliku vrecu... Riba ga je odmah prozvala Drug Tito... valjda aluzija na partizanske satore i pionirska izvidacka druzenja...
I tako... Taman se onoćilo... Ne da smo dugo postavljali satore, nego je noc zbilja brzo pala... Ispilo se pivo pored satora, kuca nasih i ajmoooo... Druzenje... Pa opet klopa, ovoga puta saran na rasljama... Sto bi, tocnije, kaaaaj bi rekli samo izabrani i upuceni... Kaaaaaak te šaaraann mozeee pv[size=12pt]vV[/size][size=10pt]ve[/size][size=8pt]ciiii[/size] Montirali smo onaj UFO luster sto ga je srdacno donirao Serz nama nad glavu, ali mana tog lustera je sto ne levitira sto je pak upravo dijametralno suprotno cinjenici kako to cudo trosi baterije... ??? A ne levitira... Tako da sam, pokazujuci trbuh svima nad glavama skinuo svojuuzicu sa svoga satora, a imam, ne znam ako sam spomenuo Oregon Cetvorku,koja ima cak i rezervne spagice i uzice... mada, kao sto i prilici Cetvorki - moze da fercera besprijekorno cak i kada skida s nje dijelove... E tako sam ja sa svoje Oregon Cetvorke skinuo uzicu i nesebicno tom uistinu spektakularnom lusteru podario moc levitacije vezavsi ga za obliznju granu bora koji se bas dobro nasao tu u blizini...
Vrhunac veceri je, bar za mene bilo kad je Riba moja pocela uciti cirilicu... Onih par natpisa ''Pusenje ubija'' ''Duvanski dim steti vama i vasoj deci, ali vasoj tasti ne'' i slicno su, htjeli mi to ili nehtjeli kad tad morali biti procitani... Tako da smo nakon sat, dva morali posegnuti za radikalnijim rjesenjima kao ono arhaicno pisanje kemijskom olovkom na papiru... tako su ispisane, sada vec povijesne rijeci Rijeka, Koprivnica, Linolada nugat od strane Nine i jos sat-dva drustvene igre ''Cirilica za sve'' je mogla zapoceti... Ljudi dragi... Riba danas cita cirilicu ko velika... kao da je rodena u Sapcu... tako da, mozete joj na Fejsić slati poruke sa onim slovima za koje ljudi misle de je ''C'' a ono je u biti ''S'' ...
Sta da vam kazem...? Zabava je potrajala do kojih 3 ujutro kad je misteriozno nestao laptop sa muzikom i svi akumulatori koji bi mogli posluziti da Sava pusta muziku iz onoga svohga bezkrovnog auta... Treba naglasiti da se nocu malo dignuo sjeverac pa se zabava podijelila na dva dijela... jedni suostali kod satora, mada je to malo neprecizno definirano kad je satora bilo posvuda - nije bas neka topnicka kota dok se drugi dio ekipe, oni tzv partyaneri tkc-tkc-tkc-tkc dej, dej end najt... tu-du-du-du dududududu... dej dej end najt... tkc-tkc-tkc preselio na terasu odakle je pucao diiiivan pogled na nocnu panoramu Slavonskog broda. Mada tim partyanerima nije bilo do pogleda, nego do zavjetrine kojuje pruzao Dom Đure Koji Pila Drva...
Usred noci, taman pred fajront, pred tim nestankom laptopa i akolumatoooriii za Sawodeanov Renaulbot zbilo se jos par interesantnih dogadaja... Jedan se madar digao, onako laaadnooo se protegao... Iz kreveta, jos onako snen tresnuo jedno toceno odpo litre i... Vratio se u krevet... zaaaakooonnn... Druga se pak ekipa zabavljala umakanjem jedan drugome, unatoc sto se je nekome vec od cekanja ono u sta se umace i ohladilo (je li Drimerice... ) To je to kad netko tko bi umakao previse prica pa se umjesto djela sve svede na pricu... Ehhh... Taj nocni cobanac... To i OMULS su obiljezili noc... Ckoze legendo - Drago mi je da smo se upoznali...
Pa smo otisli na spavanje... Neko je navodno hrkao, ali ja sam spavao pa nista nisam cuo... Pa smo se probudili, netko se mrstio na svaki sum lista na vjetru, netko je vec jeo, pio... Kako tko... Pospremanje satora... Razlaz ekipe... malo tuzno kad gledas kako se ekipa osipa ko voda sto ju drzis u ruci i polako istice kroz prste... Ali svi se smiju... Svi se raduju... Pa vidjet cemo se opet...
Nakon dorucka i malo frizbija... Nakon jos jednog dorucka u vidu švargle I oni malobrojni su se rasuli - svako svojim putem... Riba i ja smo trebali nazad jos malo probrljati po Slavoniji ravnoj, a ne po onim brdima po kojima smo dosli, kad kaze Riba:''Ajmo ubosnu...'' bas tako - dvije rijeci... ''Ajmo'' i ''ubosnu''... I mi lagano prema granici, pod pratnjom domacina sa onim monstruoznim reflektorima i prekidacima iz MiG 29 i pravac Bosna... Uzeli nesto para, ba, bosanskih na pumpi... Pumpadija se bome osalamio tecajem,ali... Jednom je prvi put... Jednom samo Riba prvi puta ide ubosnu, jedna rijec gospodo... jedna... Ubosnu... Pravac Doboj... Tamo smo kupili Azbukvar Pa Tesanj - tamo su pali prvi Ribini bosanski cevapi... Pa onda jos jedan highlight nasli se sa Johnom... Johnu se ispricavam na eventualnom misanderstandingu, mozda sam mu uprsk'o popodne te ti se ovim putem ispricavam ... Prokleti roaming - dve poruke, dva razgovora i odeeee cetiri porcije cevapaaaa... Ufff... Ubosni bolje sutit' i jest... U Tesnju jos malo razgledali onu tvrdavu navrh brda i pravac Johnu...
Kod Johna Riba odmah nasla zanimaciju - skompala se za Zericom... Najdrazom kozicom na svijetu ... Pa je John pokazao Villy Vonkinu Tvornicu Čokoladnih karika Pa smo mu upoznali roditelje... Ne tim redom, naravno... Majka nas je njegova odmah docekala osmjehom... A osmjeh joj je takav da kad se Italijan kezi iz sve znage pored njegove majke izgleda kao da je pojeo kilu limuna... Majka nas je njegova odmah i sirnicom ponudila i paradajzom domacim... Sol, ne znam jel iztuzle ili uvozna... Pa sam malo poslusao sto mu otac ima za reci, a ima bome puno toga za reci... Kako je njegov otac, Johnov đed(aj) ocito neki guru i ajatolah za mehaniku sam neke svoje motore pravio od aviona sto padaju s neba... plus, onomad nije bilo goriva nego mu je đed(aj) deda destilirao dva i suhom destilacijom dobivao plin i s njim je to svoje cudo od motora pogonio... Fora neki čiča... U slobodno vrijeme je taj čiča i neku elektranu napravio, dolje, 300-tinjak metara dalje, gdje im neka rijeka tece pored kuce... Pa reko, da me tece daba... kako onda bas i nije bilo brzih veza na internet, kako ni interneta uopce - definitivno djelo vrijedno divljenja...
Pa se od Johna oprostili... Natankali goriva, koje se, ma gle cuda, naslo u bunkeru pa se izgrili i pravac Banja Luka... Bas je bio bajram pa su damije bile predivno osvjetljene... Stigli u Banja Luku oko ne-znam-ni-sam-koliko... Tko jos gleda sat dok si na godisnjem... U Banja luci, gdje normalni svijet jede banjalucke cevape, mi e bas za inat pojeli palacinke... sa eurokremom i plazmom... Ne znam je li vam to poznato, ali poprilicno popularna kombinacija... Takovo eurokrem i plazma keksi... Fora... Inace - to smo dobili od Nine i Serza na poklon... Taman mjera - kutija plazme i kilu Eurokrema... Mnjaaaam...
Te palacinke bile malo omrsave punjenjem i da Strumfic nas, Bog mu jos milion kilometara podario, nije bio tako daleko parkiran - bome bi abartovao palacinke sa nasim abartkremom...
Nakon okrepe i setnjice... Granica usred centra grada u Bosanskoj Gradisci i opet Slavonija... Pa Podravina ... Usput se izmijenjali za volanom... Smijali... Citali znakove na cirilici... I dosli doma...
Gospodo... Kad cemo opet...?